Ismail Zulfić je dječak iz Zenice rođen bez obje ruke i s deformiranom desnom nogom, čija je priča obišla čitav svijet. Leptir, kako ga mnogi zovu, koji će 31. oktobra napuniti osam godina, veliki je borac i uspješan sportista. Ismail pliva, skija, osvaja medalje na ovim takmičenjima, vozi bicikl bez pomoćnih kotača…
Fobija od vode
Među nagrađenima na 73. manifestaciji Izbora najuspješnijih sportista i sportskih ekipa u Bosni i Hercegovini bio je i ovaj mali heroj velikog srca iz Plivačkog kluba Spid iz Sarajeva, jedinog kluba u našoj zemlji koji radi sa tipičnom i djecom i osobama sa invaliditetom, kao i 31-godišnji Amel Kapo, diplomirani profesor tjelesnog i zdravstvenog odgoja koji trenira djecu s Downovim sindromom, autističnu djecu, djecu bez ruku…
Ismail i njegov trener našli su se u probranom društvu nagrađenih, zajedno sa Edinom Džekom, Džananom Musom, Damirom Džumhurom, Harunom Sadikovićem, Bahrudinom Mahmićem, Amelom Tukom, Merisom Muhovićem, Sanjinom Pehlivanovićem, Irfanom Muhićem, Ademom Fetahovićem, Nedžadom Husićem, Edinom Puhalom, Hamzom Čajićem, Aleksandrom Samardžić i drugima.
Ranije je Zulfić proglašen najperspektivnijim sportistom BiH na Izboru sportiste godine osoba s invaliditetom koje je organizovao Sportski savez invalida Federacije BiH. Povodom 6. aprila – Dana grada Sarajeva, Ismailu Zulfiću je ove godine uručena nagrada Sarajevska pahuljica za “ostvaren izuzetan uspjeh na takmičenju u oblasti sporta”, koji, iako je rođen bez ruku, ostvaruje velike uspjehe u plivanju.
Ismail je završio prvi razred osnovne škole. Živi sa porodicom u Zenici, roditeljima Elminom i Ismetom i dvije godine mlađom sestrom Hanom. Dva puta sedmično dolazi na treninge plivanja u Sarajevo, gdje trenira na Olimpijskom bazenu zajedno sa dvije godine mlađom sestrom koja je rođena bez fizičkih nedostataka.
Ismet Zulfić nam je ispričao kako je Ismail počeo trenirati.
– Mi smo imali volju i želju da Ismaila uključimo u plivanje. Međutim, imali smo problem jer kad je imao tri i po godine, okliznuo se i pao u kućni bazen i nagutao se vode. Dobio je fobiju od vode. Na razne načine sam ga pokušavao osloboditi straha od vode. Imamo prijatelja u Vitezu koji je slikar, a koji nema ruku (37-godišnji Vahid Tirić, koji je sa 12 godina od rana zadobijenih u ratu ostao invalid; op.a.), kojeg sam zamolio da kada bude išao na bazen u Vitezu da nas pozove da dovedemo Ismaila. Mislio sam da će naš dječak kada vidi Vahida, osloboditi se straha od vode. Ali, ni to nije pomoglo. Dvije godine smo ga vodili tako i na bazen i na jezero, ulazio bi u vodu samo do koljena. Supruga ga je prijavila na takmičenje za najljepšu bebu preko Facebooka, a javila nam se doktorica iz Sarajeva koja je rekla da njen vjerenik ima plivački klub za osobe sa invaliditetom i pozvala nas da dovedemo Ismaila. Otišli smo nekoliko dana nakon toga i upoznali Amela Kapu, koji je i dan-danas Ismailov trener, prisjetio se Ismet.
Objasnio je da nije vjerovao da će Kapo uspjeti Ismaila osloboditi straha od vode. Tog dana njihov dječak je hodao oko bazena dva sata, nakon čega ga je Amel uspio nekako “premuntati” da uđe u vodu. Sve ostalo je legenda…
– Voli život. Živi život punim plućima. On je fajter, borac. To je insan samo za poželjeti, kazao je za Ismaila njegov otac.
Ljudi se čude kada vide šta Ismail radi. Priče o njemu su pravile mnoge televizijske kuće iz inostranstva.
Ismet nam je ispričao da se u Srbiji svake godine održava Međunarodni viteški festival “Despot Stefan Lazarević – Just out” ispod zidina manastira Manasija, kod Despotovca, a da je prošle godine Ismail proglašen za heroja festivala.
– Bili smo tri dana prošle godine na festivalu u Despotovcu. Ljudi su naprosto bili oduševljeni Ismailom. Mi još nismo svjesni tih njegovih rezultata, njegovih uspjeha, objasnio je Ismet.
Detaljnije pročitajte na linku
Izvor: www.oslobodjenje.ba