Nakon što se borio za život poslije nesreće u kojoj je ostao bez ruke, Nermin Memić učestvuje na najvećim takmičenjima.
Kišoviti augustovski dan 2016. Nerminu Memiću promijenio je cijeli život. Cesta koja vijuga planinom Igmanom, klizava od ljetne kiše, prašine i prosutog ulja, mogla je biti kobna mladom vozaču kamiona. Nermin se detalja nesreće ne sjeća. Zna da je kamion proklizao na staroj cesti i da se njegovo vozilo survalo u duboku provaliju. Našli su ga kako visi iz kamiona, zaglavljen i u nesvijesti.
Ljekari mu nisu davali puno šansi da preživi. Oprezni i optimistični su smatrali da je vjerovatnoća da se nastavi život tada 26-godišnjaka samo 10-15 posto.
Ali je već tada pokazao da ga ne treba podcjenjivati. Dvije sedmice kasnije se probudio iz kome i sam iz usta izvadio cijev koja mu je omogućavala da diše. U nesreći su mu napukli kičma i karlica, imao je povrede grudnog koša. Gotovo je bio smrskan u teškoj saobraćajnoj nesreći. Ni herojski napori sarajevskih hirurga nisu bili dovoljni da mu se spasi lijeva ruka. Nasmijani mladić na samom početku života ostao je bez cijelog jednog ekstremiteta.
Mnogi bi proklinjali sudbinu. Drugi bi sjeli i plakali. Povukli se u sebe. Porodica i prijatelji su bili shrvani zbog njegove povrede i njegovog gubitka. Nermin, prisjeća se, samo je mislio: “Dobro sam prošao”.
Iako je bio svjestan posljedice gubitka cijele jedne ruke, nije pokleknuo. “Ljekari su sumnjali da ću preživjeti, kičma mi je bila napukla, mogao sam umrijeti. Mogao sam ostati nepokretan. Ovako, dobro sam prošao”, kaže danas 28-godišnji paraplivač.
Ozbiljno plivanje
A da će se plivanjem jednog dana ozbiljnije baviti nikada nije ni zamišljao. “Godinama sam igrao fudbal, trenirao ga, igrao razne sportove, odbojku na pijesku, svašta nešto. Iako sam plivao, nikad mi ne bi palo na pamet da se plivanjem i ozbiljnije bavim”.
Nakon dva duga mjeseca provedenih u bolnici, Nermin se polako vraćao u normalni život. U ordinaciji gdje su mu pravili protezu za ruku su mu preporučili da se počne baviti plivanjem. Zbog oporavka od teških povreda, taj savjet je prihvatio.
“U neku ruku sam imao i sreću da sam nesreću doživio kad sam je doživio. Jer se nedugo prije moje nesreće u Sarajevu otvorio Plivački klub Spid, koji djeci sa invaliditetom i posebnim potrebama drži školu plivanja. Ko zna, da se ranije nesreća desila, možda ne bih imao ni gdje da učim kako da pravilno, sportski plivam”, govori on.
Više o članku pročitajte na linku
Izvor: balkans.aljazeera.net
