Na, kako kaže, njemu često upućivano pitanje šta mu je trebalo u životu da se upusti u neprofitabilan projekat rada u Plivačkom klubu SPID (PK SPID), Amel Kapo, idejni tvorac, osnivač i glavni trener ovog kluba, odgovara jednostavno i kratko: “Zato što sada vidim da me to čini sretnim”.

Uvijek nasmijan i posebno emotivan kada govori o svojih trenutno 87 aktivnih članova, tipične i djece sa raznim oblicima invaliditeta koji svakodnevno zajedno treniraju na olimpijskom bazenu “Otoka” u Sarajevu, na početku razgovora Kapo naglašava da se divi ljudima koji ličnim primjerom pomjeraju granice nemogućeg. Jedna od njih je i Banjalučanka Biljana Nedić, o čijoj je životnoj priči neposredno prije razgovora za “Nezavisne” gledao video-klip.

“Biljana igra košarku u kolicima sa muškarcima. Kaže da postoje dvije zone života: komforna i izvan komfora. Ona je konstantno izvan. Kaže da je dobila život u ovom obliku i treba ga iskoristiti na najbolji način, bez obzira na prepreke. Kad tako nešto čujete onda shvatite koliko smo sretni i treba da radimo stvari koje nas čine sretnim. Ja sam još sretniji što ljudima sa invaliditetom mogu pružiti još nešto što su mislili da ne mogu, a u stvari mogu”, kaže Kapo.

A to nešto je besplatna škola i trening plivanja za svu djecu i odrasle s invaliditetom u PK SPID. Sa Kapom, čiju priču dodatno nevjerovatnom čini podatak da je nezaposlen, odnosno prijavljen na biro za zapošljavanje, svakodnevno i takođe volonterski, rade još treneri Đeneta Boja, Azra Rebonja, Ilda Kukuruzović, Admir Malićbegović i Kenan Ademović. Ovaj profesor tjelesnog odgoja, koji priprema doktorski rad na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja (FASTO) u Sarajevu, objašnjava da su ga godine provedene sa igračima sjedeće odbojke, ali i reakcije pojedinaca, nagnale da počne stvarati šampione u bazenu.

“Radio sam kao saradnik na projektu elementarne škole plivanja. U grupi sam dobio i dječaka Benjamina sa Daunovim sindromom. U početku sam mu rekao da me zagrli i da radi nogama. Polako smo pružali ruke, učili postepeno, a već 12. čas na finalnom testiranju je radio sve kao i ostala djeca. To je meni bila velika nagrada, ali mi je prišao tadašnji nadređeni i rekao: ‘Zašto si dozvolio da te jaše?’. Umjesto da me nagradi, on me zapravo iskritikovao i to je bio okidač da krenem u rad sa djecom iz ovog spektra i pokažem šta sve ta djeca mogu”, prisjeća se Kapo.

Klub je osnovao u novembru 2015, ali su prvi plivači u bazen ušli tek u martu 2016. godine. Na početku je bilo teško prikupiti sredstva, pa je u jednom trenutku sebe u šali nazivao najvećim kolekcionarom odbijenica. Od svih opština Kantona Sarajevo na startu je dobio po tri odbijenice zaredom.

“Znao sam da moramo da radimo, pokažemo šta možemo i budemo vrijedni finansiranja i podrške. Nikad nisam želio da budemo neko za koga se sakuplja novac, neki socijalni slučaj, jer to ta djeca nisu i oni ne zaslužuju sažaljenje. Ta djeca su sportisti, šampioni i neko u koga vrijedi ulagati”, ističe Kapo.

I danas mnogi roditelji ne mogu da vjeruju kada Kapo kaže da su treninzi besplatni. “Odustao bih ako bismo počeli naplaćivati. Kako da naplatim roditelju koji dolazi iz Zenice da trenira, a treba mu još 50 KM za gorivo, putarinu…”, pojašnjava Kapo. 

Troškovi bazena u ovom trenutku su 2.654 KM mjesečno. Tu nisu uračunati troškovi za plutače, peraja, kapice… Od početnog treniranja individualno, kasnije u grupama, u jednom trenutku odlučili su se i za takmičenja, što je dodatni trošak.

“Pošto smo u BiH jedini klub, svako naše takmičenje je međunarodno i samim tim skupo. Moramo proći klasifikacije, za nastup je potrebna i posebna FINA oprema… Samo jedno plivačko odijelo košta 400 eura”, objašnjava Kapo. 

BiH trenutno ima jednog klasifikovanog plivača -Nermina Memića, najboljeg sportistu BiH za 2018. godinu, na manifestaciji Izbor najboljeg sportiste u organizaciji “Nezavisnih novina”. Memić je ispisao istoriju bh. sporta kao prvi paraplivač koji je nastupio na Mediteranskim igrama i Evropskom prvenstvu. 

“Ta nagrada je kruna cijelog našeg rada jer ako imaš najboljeg plivača – neko ga je morao trenirati. Podstrek je to i za druge naše takmičare. Dječak Ismail Barlov, koji ima dijagnozu TAR sindrom, nedostatak udova, nedavno me pitao kako je otplivao trku. Rekao sam da je bilo odlično i ako tako nastavi da će biti najbolji, a on mi je na to rekao: ‘Je li kao Nermin?’ To je nešto sjajno!”, smatra Kapo.

Najbolji primjer da za mališane ništa nije nemoguće svakako je i čudo od djeteta Ismail Zulfić iz Zenice, koji je rođen bez ruku.

“Ismail skače sa startnog bloka, pravi kolutove, vozi bicikl, skija, pliva… Djeca čim vide šta on može, kroz njegov primjer postižu više”, poručio je Kapo.

Kao anegdota prepričava se izjava Amela Kape da će ako treba prodati i bubreg samo da djeca plivaju.

“Htio sam na slikovit način da objasnim koliko mi je stalo da djeca treniraju. Oni moraju plivati. Kako da im kažem da nema više plivanja? Kako dječaku s autizmom, kojem majka da bi ga umirila kaže da ako bude dobar ići će na plivanje i on posluša, ja da kažem da nema plivanja?”, ističe Kapo.

Nisu rijetkost roditelji kojima ljekari preporučuju PK SPID kao vid rehabilitacije.

“To je čast i odgovornost, a teško je sve pokriti. Imamo malo trenera i puno posla. Strepim samo da neko od trenera ne otkaže. Šest-sedam sati su svakog dana tu, od čega najmanje pet u vodi. Nije jednostavno sve organizovati. Veliki broj naših polaznika pored osnovnih invaliditeta ima još neke dodatne u smislu epileptičnih napada, pa dosta roditelja mora biti sa nama na samom plivalištu. Međutim, kada dobijemo rezultat, kada dijete ode na more i pliva samo do bova, to je vrijedno svakog truda”, kaže Kapo i dodaje da je na takmičenju u Rijeci nastupio Ismail Barlov, a njegov otac na tribini sjedio i plakao.

“Pitam ga šta je, a on kaže da nije ni sanjao da će se njegovo dijete baviti sportom, biti na takmičenju, a tada je osvojio četiri medalje. To je pokretačka snaga svih nas u SPID-u”, ponosan je Kapo.

Kao jedan od problema u borbi sa vjetrenjačama naglašava nedostatak prilike za edukaciju. Magistrirao je na FASTO-u, a tokom redovne prakse u osnovnim i srednjim školama se nijednom nije susreo s osobama s invaliditetom.

“Tako dobijemo da nastavnik u školi učeniku koji je u kolicima kaže: ‘Dobićeš peticu i budi sa strane’. To je linija manjeg otpora, umjesto da ih uključimo u rad”, smatra Kapo, koji je znanje nadograđivao izvan BiH sarađujući između ostalih sa profesorom Markom Aleksandrovićem iz Niša, pionirom paraolimpijskog sporta u Srbiji, koji drži katedru adaptivnog fizičkog vježbanja. Jedan od mentora mu je bio i selektor reprezentacije Grčke.

Osim što članove uči plivati, sa njima ima i druge aktivnosti poput odlazaka u pozorište, jahanja konja, skijanja… Tu su i inkluzivne radionice i takmičenja.

“Djecu s invaliditetom prijavljujemo i na takmičenja sa tipičnom djecom. Kada se upiše vrijeme u prijavi nigdje nema upisano ima li on ruku ili ne, nego samo rezultat. Nermin je nedavno osvojio zlatnu medalju na 100 metara delfin u svojoj uzrasnoj kategoriji preko 18 godina. To je prava inkluzija”, smatra Kapo.

Iako ponosan na svoje ribice, kako ih Kapo naziva, o njihovim krajnjim dometima ne iznosi subjektivno mišljenje, nego prenosi impresije kolega. 

“Predsjednik Paraolimpijskog komiteta Crne Gore i selektor Hrvatske su za Ismaila Zulfića rekli: ‘Ovo vam je zlato, budući svjetski prvak, ovo čuvajte’. Ismail Zulfić, Ismail Barlov, Kanita Šabanović i Ališan Omerbašić sada imaju devet godina i očekujem da ih vidim na Paraolimpijskim igrama u Parizu 2024. godine, jer od 12. napunjene godine stiču pravo nastupa. Ljudi iz struke kažu da ima potencijala”, zaključio je Kapo.

Veliki planovi

Plivački klub SPID 9. i 10. novembra biće organizator 1. međunarodnog paraplivačkog takmičenja u BiH. Dolazak su najavili takmičari iz Turske, Slovenije, Austrije, Hrvatske, Srbije… U planu je i formiranje paraplivačkog saveza u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH), za šta je neophodno osnivanje barem još jednog kluba u FBiH. Kapo se nada da će uskoro klubovi biti osnovani i u Republici Srpskoj, što je osnov za formiranje bh. saveza.

Podjela paketića

Međunarodni dan osoba s invaliditetom – 3. decembar na poseban način se obilježava u Plivačkom klubu SPID. Treću godinu tada se održava klupsko takmičenje, pokazni trening za roditelje, na kojem svi dobiju medalju, ali i novogodišnje paketiće. Prve godine bilo je 80, druge 110 i prošle 160 djece tipičnih i osoba s invaliditetom.

Izvor: nezavisne.com

Categories: Drugi o nama